Reforma javne uprave igra centralnu ulogu u jačanju demokratije, unapređenju dobrog upravljanja i
usklađivanju nacionalnih okvira sa standardima EU. Kao jedan od osnovnih stubova procesa pristupanja EU, reforma javne uprave
odražava učinkovitost, reaktivnost i odgovornost vladinih institucija. Crna Gora je u ovoj oblasti postigla određeni napredak,
ali prema posljednjem
izvještaju Evropske komisije o napretku
, zemlja se i dalje suočava s izazovima, naročito u pogledu usklađivanja planiranja ljudskih resursa s budžetskim procesom.
Integrisanje rodne perspektive predstavlja ključnu dimenziju savremene reforme javne uprave.
Strategija reforme javne uprave Crne Gore 2022–2026
usvojena u decembru 2021. godine, eksplicitno prepoznaje rodnu ravnopravnost kao horizontalni međusektorski
princip i iscrtava viziju javne uprave koja promoviše raznolikost, inkluziju i jednake mogućnosti za sve, uz naglasak na donošenju
odluka zasnovanih na podacima i digitalizaciji.
Zašto je rodna ravnopravnost važna u javnoj upravi
Integrisanje principa rodne ravnopravnosti u reformu javne uprave odnosi se na osmišljavanje politika i usluga koje funkcionišu za sve.
Rodno osjetljiva administracija posjeduje veći kapacitet za rješavanje problema sistemske nejednakosti, otklanjanje skrivenih predrasuda i ostvarivanje
inkluzivnijeg i djelotvornijeg upravljanja.
UNDP podržava Upravu za ljudske resurse Crne Gore
u izgradnji institucionalnih kapaciteta za integraciju rodne perspektive u svakodnevni rad. To uključuje podršku u
pogledu donošenja odluka, strateškog planiranja, razvoja politika i komunikacije.
Postizanje istinski inkluzivne i odgovorne javne uprave zavisi od pune institucionalizacije rodne ravnopravnosti
– kroz političku volju, sprovođenje zakona i promjene kulture u cijelom sistemu.
Javna percepcija rodne ravnopravnosti u upravi
Nedavno
istraživanje
koje je sproveo UNDP daje bolji uvid u to kako zaposleni u javnoj upravi doživljavaju rodnu ravnopravnost
na svojim radnim mjestima. Ovi nalazi služe kao ključna osnova za razvoj politika i buduće reforme:
48,7% zaposlenih
vjeruje da muškarci u javnoj upravi dobijaju više priznanja i beneficija od žena, dok svega
4,6%
smatra suprotno.
28,7% zaposlenih
navodi da nemaju kapacitete da procijene da li se principi rodne ravnopravnosti primjenjuju u procesima zapošljavanja i napredovanja.
33.6% zaposlenih
smatra da u njihovoj instituciji postoji posebno tijelo ili kontakt osoba zadužena za rodnu ravnopravnost,
43,7%
tvrdi da takvo tijelo/osoba ne postoji, dok
22,7%
nije upoznato sa tim.
65,3% zaposlenih
smatra da njihove institucije integrišu rodnu perspektivu u kreiranju javnih politika, dok se
21,5%
ne slaže s tim, a
29,8%
je ne umije da procijeni.
Trećina zaposlenih
nije pohađala nijednu obuku o rodnoj ravnopravnosti u protekloj godini.
Ove percepcije ukazuju na značajne manjkavosti u stepenu svijesti, vidljivosti i primjeni mjera rodne ravnopravnosti unutar javne uprave i ističu
potrebu za većom institucionalnom transparentnošću, obukom kadra i snažnijim mehanizmima odgovornosti.
